2

Danas je bio dobar dan..

Al te sitne boljke opet prevladavaju i preuzimaju moj um, postavljaju prepreke na putu ka sreći. Boljke odbacivanja. Ne smetaju mi, zaboravim na njih, ali kad se sjetim, ta mala strijela preleti preko očiju, mali sitni nalet bijesa i tuge. Što je najgore, ne osjećam bol, nije me briga, jer znam da nije ništa bilo. Niti bi bilo. Dobro je znat na čemu si, i da je loše. Ali kada se sjetiš, osjećaš se kao odbačena krpa... Nitko te ne želi i samo se podsjetiš da si još jednom odbačen u tom dugom nizu. A moje samopouzdanje pada. Život ide dalje. Mislim da je On tako odredio. Put do uspjeha u životu je pun prepreka, naučiš kako ih preći, da na kraju možeš  imati svoj ''i sretno su živjeli do kraja njihovih života''.

Revolucionar.

11/7/'12


Zar nije čudno kako svaki dan na ulici srećete iste, dosadne ljude? Kako skreću u drugu ulicu, u dućan sa namirnicama, onako zgureni od pritiska društva? Svaki dan iste face, isti pokreti rukama, nogama, glavom. Prolazit ulicom,  a ne shvaćati kako je možda baš taj netko tko će vam spasiti život, uništiti život ili pak promijeniti zauvijek. Život je čudan, njegove ulice, njegove sudbine. Kako se možemo varati u ljudske osobnosti. U licu je zgubidan, nitkov, a u duši dobitnik Nobelove nagrade. Nevjerovatno je kako se varamo u životu, ali to je na neki način dobra stvar. Da se ne varamo i ne učimo na našim greškama, ne bi došli do te konačne nirvane. 
Nemam pojma zašto sam se odlučila za ovu temu... Mislim da sam opet te neke revolucionarne volje u želji da promijenim svijet onako kako meni paše.


Pjesma dana: Tool-The Pot


Čitamo se, Vaša Tea :)